Jarane, de!

.

30.04.2008.

Raspremanje, rastanci, razlazi

Brdo kartona u stanu. I svakim satom raste. Hektika, pakovanje, bacanje smeća, zatrpavanje već zatrpanog podruma. Brojimo dane u Berlinu. Još se nije našao sretnik koji će da živi u našem stanu, tako mu i bolje, jer da ga vidi u ovom stanju ne bi poželio da ikada kroči nogom u njega. Šta sve čovjek navuče u deset godina ( a tek žena). Još sam svake godine bacala i čistila i poklanjala kese i kese, one velike, plave, đubretarke.

Planiranje nam nije baš jača strana. Nama se praznici nisu uklopili u šemu. Ovdje je 1. maj praznik, u Engleskoj je tek ponedjeljak, 5. maj, Bank Holiday. Pošto 1. maj pada u četvrtak to se spaja sa vikendom i hop: danas je Zenu trebao biti onda zadnji dan u vrtiću. Mi, totalno konmsternirani ovom činjenicom odlučismo da let odgodimo za utorak kako bi imali vremena da i dijete i Conny pripremimo da dolazi zadnji dan i oproštaj. I da imamo vremena da pripremo nešto za taj važni čin. Meni ovaj rastanak pada najteže.

Od prvog trenutka sam kod tete Conny imala osjećaj da je Zeno u najboljim mogućim rukama. Ovaj se osjećaj tokom godinu i više dana samo još pojačao. Zeno mi jednom prilikom dok sam ga smještala u njegovo malo sjedište u autu, ljubila ga i tepala mu, pa i postavljala neko sugestivno pitanje tipa: Znaš li ti to, ja sam tvoja mama? ozbiljno odgovorio: Conny mama isto. T. reakcija: "Ha, jesi bila ljubomorna?" Iskreno nisam, naprotiv, bila sam dirnuta do suza da se moje dijete kod ove žene osjeća kao u svojoj porodici. Naročito što uloge djeda i babe moji svekar i svekrva koji žive u Berlinu uporno ignorišu (na nacionalnoj ili nervnoj bazi? Ne zna se!).

Ok, da ne budem baš skroz nepravedna, svekar naleti svaka tri mjeseca na par sati pa se divi unuku i svojoj ulozi u njegovom napretku. Svekrva se pravi da ga nema, vidjela ga je na insistiranje svog sina u ove tri godine tri ili četiri puta. Ima i jednu tetku koju nikad nije upoznao iako stanuje petnaest minuta pješke od nas. Tu iskreno nema potrebe ni da se opraštamo, al od Conny i od djece?!? Ja ću se morati dobro sabrati da ne upropastim rastanak potokom suza.
p.s. slika: senior i junior pored glavnog mola (Pier) u Bournemouthu

Jarane, de!

O meni

Engleski kurioziteti
Jezičke začkoljice

Prozori i store

Misteriozne adrese

Toplo - hladno

Morbidne reklame

Fish & Chips

Šta volim ovdje

Majstori su bogovi

Kako mi je voziti na lijevoj strani

Ko to mene zove

Pazi auto!

Šta Englezi voze

Šta Madonna ima s teletinom

No smoking here

Čik ti otvori račun u banci

Radni rituali pred Božić

Hura snijeg!

Mali
Učimo uzbrdo

Oproštaj

Bez tate u Berlinu

Ćao vrtiću u Berlinu

Homesick

Potty training

U robnoj kući igračaka

Vrtić u Dorsetu

Vrtić ili posao?

Neću vrtić

Pripreme za školu

Prvi školski dan

Mala tiranija

Škola je za male

Prvi roditeljski

Prvi put u kinu

Jako skroz...

Čita se

Čita se II

Škola je za velike

Ovčica

Što nema Djeda Mraza

Me the best

Nova godina

Moj prvi party

Where the Wild Things Are

Prva ljubav

Easter Bunny

-------------------------------

Jede i spava:



Slobodne aktivnosti
Stonehedge

Atlantik

Dorset

Ljeto u Dorsetu

No-no hotel u Londonu

Vozić

Kanari u Dorsetu

Vikend u planu





Preporuke
Berlin

Dorset

Bournemouth

Tuzla



Meni dobri:


Rahatli

Brits in Bosnia

Newyorčanka

Kućanica u Japanu

Zvrk

Good morning Vietnam

melrose

uSvijetu

Bosanski lonac

magnolija

Mala moja al je paranoja



Volim isto:


New Yorker, Short Story - sedmično nova kratka priča

MultiCult2.0 internet radio




online








Brojim
124738

Powered by Blogger.ba