Jarane, de!

.

17.10.2008.

Krah sa vrtićem

Kao grom iz vedra neba me strefila vijest da se Zenin vrtić zatvara. Reče mi snuždena teta sa vrata . I to prvi dan poslije dolaska iz Bosne. Bila je vidno iznenađena da smo uopšte i došli, pismo je poslato u petak, mi stigli u nedjelju, pošta pristigla u našem odsustvu još nepokupljena kod komšije.

Utanjio broj djece, Zenina teta, zvana key worker,  je iščezla. Nisam imala izbora, moram na posao, glumim proljeće i ostavim Zenu taj dan u vrtiću. Kad sam došla da ga pokupim, imam šta da vidim. Sjedi za stolićem pred punim tanjirom, oborene glave i ne odaziva se na moj pozdrav. Priđem i vidim kako se suze kotrljaju niz obraze. Zagrlim ga i pitam hoćemo kući. Neću mama da budem ovdje. Onda smo dva dana bili zajedno kod kuće, dva dana koja ne radim. Zeno je milijardu puta ponovio da neće u vrtić.

Noć pred odlazak na posao, za Zenu u vrtić, nisam spavala. I nisam imala srca da ga još jednom tamo odvedem. Po cijenu da izgubim posao ostali smo kod kuće.Javila sam da ne mogu doći u biro. Popodne sam ga nekako nagovorila da idemo pogledati jedan drugi vrtić. Tata Zenin nam se pridružio. Šok. Jest blizu mog posla ali po svemu podsjeća v niše na kokošinjac a manje na vrtić. Na najmanjem mogućem prostoru isparčanom na još manje sobičke tridesetero djece.

Grupa koja bi po starosti trebala biti Zenina je u dograđenoj šupici. Propuh, svakom djetetu curi nos. Ni ovdje niko ne trza da im ga obriše. I neka babetina, vlasnica.  "Kompetentno" sve pokazuje, objašnjava koncept "zdravog života"  i prodaje jaja za bubrege. Duplo skuplje od prošlog vrtića. Nije moguće ostaviti dijete na 6 sati nego plaćaš čitav dan. 

Neki malac se zaleti da pokaže Zenu kako vozi autić, a teta (key worker) ga drila: sad nije vrijeme da voziš auto, sad ćeš da crtaš. Ja razmišljam gdje da prijavim zlostavljanje jadne djece. Baba kasira 40 funti dnevno po djetetu.

Ubijeni u pojam se vratili kući. Zeno je cvileći ponavljao svoju omiljenu rečenicu: neću u vrtić. Srećom smo popodne zazvali komšinicu na kafu. Poljakinja, mama malog Džejkoba, s njim se Zeno super igra. Tek mi se ona ponudi da par dana ostane s obojicom dječaka u mom stanu. Danas sam ipak otišla na posao. Zenu sam po povratku zatekla presretnog. I dalje ponavlja neću u vrtić. Samo se ton promijenio. Ovaj put je veseo, kao da kaže: pobijedio sam.

Jarane, de!

O meni

Engleski kurioziteti
Jezičke začkoljice

Prozori i store

Misteriozne adrese

Toplo - hladno

Morbidne reklame

Fish & Chips

Šta volim ovdje

Majstori su bogovi

Kako mi je voziti na lijevoj strani

Ko to mene zove

Pazi auto!

Šta Englezi voze

Šta Madonna ima s teletinom

No smoking here

Čik ti otvori račun u banci

Radni rituali pred Božić

Hura snijeg!

Mali
Učimo uzbrdo

Oproštaj

Bez tate u Berlinu

Ćao vrtiću u Berlinu

Homesick

Potty training

U robnoj kući igračaka

Vrtić u Dorsetu

Vrtić ili posao?

Neću vrtić

Pripreme za školu

Prvi školski dan

Mala tiranija

Škola je za male

Prvi roditeljski

Prvi put u kinu

Jako skroz...

Čita se

Čita se II

Škola je za velike

Ovčica

Što nema Djeda Mraza

Me the best

Nova godina

Moj prvi party

Where the Wild Things Are

Prva ljubav

Easter Bunny

-------------------------------

Jede i spava:



Slobodne aktivnosti
Stonehedge

Atlantik

Dorset

Ljeto u Dorsetu

No-no hotel u Londonu

Vozić

Kanari u Dorsetu

Vikend u planu





Preporuke
Berlin

Dorset

Bournemouth

Tuzla



Meni dobri:


Rahatli

Brits in Bosnia

Newyorčanka

Kućanica u Japanu

Zvrk

Good morning Vietnam

melrose

uSvijetu

Bosanski lonac

magnolija

Mala moja al je paranoja



Volim isto:


New Yorker, Short Story - sedmično nova kratka priča

MultiCult2.0 internet radio




online








Brojim
124738

Powered by Blogger.ba