Jarane, de!

.

04.08.2009.

Školske (pred)brige u Engleskoj

Vjerovatno sam to već negdje spomenula: u Engleskoj djeca koja prije 1. septembra  proslave 4. rođendan iste godine kreću u školu. U tzv. reception class, ja bih to prozvala pripremnim razredom. Ne to nije predškolsko, predškolsko ovdje država finacira od napunjene dječije treće godine i predškolsko (pet puta sedmično po dva i po sata) se može pohađati ili u nekoj školi, u dječijoj grupi - obično pri nekoj organizaciji ili crkvi, ili u vrtiću u sklopu cjelodnevnog boravka. To istovremeno znači da od treće godine država učestvuje u plaćanju čuvanja djece do maksimalno 15 sati sedmično. Najlakše je naći mjesto za dijete u svakom pojedinačnom gradu ili mjestu preko Children Information Center ili jednostavno googlati childcare i ime grada u internetu. Pošto su cjeldnevni vrtići baslosovno skupi, prosječno 40 funti po danu, ova pomoć padne kao par kapi na usijani kamen.

Za one koji su kao što sam bila ja predstravljeni činjenicom da maksum tako rano treba da preuzme školske obaveze: NO WORRIES! Ovdje su osnovne škole organizovane na principu velike igraonice. Ili kako mi to jedna Njemica reče: najbolji vrtići koji ne koštaju ništa.

Mi smo preko interneta našli i školu za Zena. Ne znamo nikoga ko sprema dijete u školu iz naše okoline pa se nismo mogli osloniti na usmenu propagandu.  U Engleskoj se nude javne i privatne škole. Javne su dostupne svima (osim ako nisu pod šapom neke crkve, sinagoge ili džamije koje primaju djecu prema konfesiji i pripadnosti toj i toj bogomolji. Posljedica je da neki roditelji da bi dobili mjesto u navodno najboljoj katoličkoj školi u Bournemouthu krenu u crkvu redovno nedjeljom i krste dijete najkasnije do druge godine života.) Privatne se plaćaju, godišnje, cijene su različite od umjerenih do astronomskih sve zavisi od kvaliteta i usluge koju pružaju. Naravno da postoji pro i kontra struja u odnosu na ove privatne škole. Dobro je da su (one skuplje) u stanju da angažuju vrhunske pedagoške stručnjake u zemlji i da rade sa djecom u najmanjim mogućim grupama koje se ne mogu čak nazvati razredom. Elem kao privatna nastava. Loše je  da djeca rastu pod staklenim zvonom, bez razvijene socijalne kompetencije za druge i drugačije osobe od onih koje svakodnevno sreću u toj školi. Jednostavno elitarizam.

Za kontrolu kvaliteta školskog programa u javnom sektoru brine se tzv. Ofsted. Svake godine objave listu škola po mjestima sa ocjenama. Zenina škola je druga na top listi U Bournemouthu. Prva je neka katolička škola, odmah eliminisana, jer se mi drpamo da smo ateisti i to nam ovdje niko ne uzima za zlo (u Njemačkoj i Bosni se počesto zbog toga moradosmo pravdati). Školica odabrana je najbolja u regionu za razvoj socijalne u multikulturalne kompetencije i bilingvialnu djecu. Na lijepom je položaju u blizini velikog parka i na rubu Charminstera sa bezbroj malih xafsa: hoćeš marokanski, turski, tajlandski, perzijski, arapski, poljski, ruski. Melting pot, mnogo manji ali i mnogo šarolikiji od berlinskog Kreuzberga poznatog i kao Mali Istanbul. U blizini škole tražimo i novi stan ili kućicu sa baštom. Mama misli da je važno da dijete do škole može ići pješke ili biciklom. Da djeca koju se svaki dan vozika te u školu, te na fudbal, klavir i sl. ( u Njemačkoj postoji izraz Ruecksitz Generation, backseat generation eng.) ne razvijaju  motoričke sposobnosti, kasne sa osjećajem za pozornost u saobraćaju i orijentaciju.

Bilo u privatnoj biolo u javnoj školi djeca u Engleskoj su obavezna da nose školsku uniformu. Uniforme su jedinsveno formulisane, tamne cipele, pantalone (crne, tamno plave ili sive), bijela košulja, polo majica ili bilo šta sa kragnicom i svaka škola ima svoj amblem i boju za džemper ili jaknicu preko. Zenina je boja od septembra crvena. Prva je uniformica kupljena. Naravno i nošenje uniformi kao i privatno i javno školstvo je predmet diskusija u ovoj zemlji. Prednost je da se među djecom barem na prvi pogled ne vide klasne razlike te da ne postoji trka roditelja za markama kao u Njemačkoj. Ako je in da se nose adidas patike svi moraju u jurnjavu adidas patike, čak i oni koji žive od socijalne pomoći često popuštaju pred moljakanjem djece da ne smiju da se razlikuju od drugih i nose jeftine patike iz Aldija u školu. Nedostatak je da ne razvijaju mnogo osjećaja za originalnost i da tradicionalno nošenje uniformi u ovoj zemlji ima za rezultat da većina stvarno nema ukusa za oblačenje. U svim prilikama gdje se ne može obući uniforma Engleskinje i Englezi uglavnom izgledaju kao da su pobjegli iz ludare i obukli se na brzinu na nekon kontejneru Crvenog krsta sa doniranom demode garderobom. Ili bolje rečeno jeste li vidjeli Michelle Obamu sa gospodjom Brown - uslikane ispred Downing Street  br. 10. Onda znate o čemu pričam.

Kompletne uniforme sa priševenim oznakama nude same škole po vrlo pristojnoj cijeni. Ali pošto djetetu treba najmanje 5-6 bijelih košuljica, pa onda iste dugih i kratkih rukava u zavisnosti od sezone, 3-4 jakne, džempera ili majice, te barem troje duge pantalonice i isto toliko bermuda za ljeto -  najviše se isplati sve to nabaviti u samoposlugama. Školske uniforme ima ASDA, Tesco, M&S. Onda se dokupe amblemi (direktno u školi) i etikete za označavanje kome pripada odjevni predmet (M&S) i prišiju na jaknice odnosno odjeću. Kvalitet košuljica  i polo majica mi se najviše dopao u M&S, Tesco je odličan po izboru pantalona i džempera od prirodnih vlakana (ja ne volim sintetiku i ne kupujem ni djetetu ništa sa sintetikom) - i cijene su stvarno povoljne. Nepravda je, kao i uvijek, da je izbor za djevojčice puno ljepši i veći i da su haljinice, suknjice i tregeršlusi p-r-e-s-l-a-t-k-i.

Jarane, de!

O meni

Engleski kurioziteti
Jezičke začkoljice

Prozori i store

Misteriozne adrese

Toplo - hladno

Morbidne reklame

Fish & Chips

Šta volim ovdje

Majstori su bogovi

Kako mi je voziti na lijevoj strani

Ko to mene zove

Pazi auto!

Šta Englezi voze

Šta Madonna ima s teletinom

No smoking here

Čik ti otvori račun u banci

Radni rituali pred Božić

Hura snijeg!

Mali
Učimo uzbrdo

Oproštaj

Bez tate u Berlinu

Ćao vrtiću u Berlinu

Homesick

Potty training

U robnoj kući igračaka

Vrtić u Dorsetu

Vrtić ili posao?

Neću vrtić

Pripreme za školu

Prvi školski dan

Mala tiranija

Škola je za male

Prvi roditeljski

Prvi put u kinu

Jako skroz...

Čita se

Čita se II

Škola je za velike

Ovčica

Što nema Djeda Mraza

Me the best

Nova godina

Moj prvi party

Where the Wild Things Are

Prva ljubav

Easter Bunny

-------------------------------

Jede i spava:



Slobodne aktivnosti
Stonehedge

Atlantik

Dorset

Ljeto u Dorsetu

No-no hotel u Londonu

Vozić

Kanari u Dorsetu

Vikend u planu





Preporuke
Berlin

Dorset

Bournemouth

Tuzla



Meni dobri:


Rahatli

Brits in Bosnia

Newyorčanka

Kućanica u Japanu

Zvrk

Good morning Vietnam

melrose

uSvijetu

Bosanski lonac

magnolija

Mala moja al je paranoja



Volim isto:


New Yorker, Short Story - sedmično nova kratka priča

MultiCult2.0 internet radio




online








Brojim
124738

Powered by Blogger.ba