Jarane, de!

.

17.09.2009.

Saobraćajne zgode i nezgode

Voziti auto u Engleskoj je drugačiji doživljaj nego recimo u Njemačkoj. Ili u Bosni. Jedino treba se naviknuti da sjediš na "pogrešnoj strani". Da voziš na lijevoj strani i da nikad ne smiješ da zaboraviš kad ulaziš u dvosmjernu ulicu da se držiš strogo lijevo. Il da kad izlaziš na put s pravom prvenstva vozila ti dolaze u prvoj traci sa desne, a ne sa lijeve strane. Sve totalno obrnuto.

Meni je najveći zijan da je mjenjač, s obzirom da ja sjedim na desnoj strani auta, s moje lijeve strane. Stalno sam se hvatala za šteku vrata na početku. Par puta sam vozeći pretjerano lijevo zamalo odnijela par retrovizora i sa jednom sam se Engleskinjom zamalo po*ičkala jer sam se pogrešno postrojila (lijevo mamalaze, ne desno) na izlazu iz jednog sokaka. Maše ona, mašem ja. Sve dok nisam skontala da je ONA u pravu.

Inače je saobraćaj mnogo opušteniji. Jedan od razloga je vjerovatno da se nalazimo u provinciji. Drugi razlog je da saobraćaj ne regulišu semafori (njih je relativno malo u upotrebi) nego kružni tokovi (round abouts). Sistem je vrlo jednostavan, funckioniše fenomenalno, svi koji dolaze s desna imaju prednost kad vidiš rupu uključuješ se i gledaš da na vrijeme ni prerano ni prekasno signaliziraš da kružni tok napuštaš. Nikad se ne čeka dugo da se otvori semafor i pravo je ekološki ne troši se struja i nema da ispadne semafor pa da nastane saobraćajni haos.Priznajem na početku mi i ovi kružni tokovi bili veliki zijan. Naročito je teško da pogodiš od prve koji izlaz ti treba. Ali kad skontaš da nema frke ako se vozaš ukrug sve dok nisi sigurna...

Ne napuštam više kuću bez vjernog suvozača. Ne, to nije moj sin Zeno, nego TomTom, navigacioni sistem na kojem je insistirao moj najdraži. Još prije nego smo skroz okrenuli leđa Berlinu. Ja se bunila da je to samo još jedna igračka koja mu treba na nervnoj bazi. Sve dok se u Francuskoj na putu za trajekt za V. Britaniju nismo zbog nekog gradilišta na putu  tako zagubili da smo umalo fulali trajekt.

TomTom samo mogu najtoplije da preporučim. Još otkako sam za spikera dobila legendarnog John  Clees-a (montipajtonovac), beskrajno mi je zadovoljstvo gubiti se po dorsetkim selima. Nove prijedloge i rute TomTom nabavlja u roku od desetak sekundi. A  i John Cleese ima isto par genijalnih fazona koje me zabavljaju dok vozim (npr. You have reached your destination. You may get out now, but I am not gonna carry your bags. From now on, you are on your own.)
Treba ga samo redovno (TomToma, ne Cleesa) update-ovati jer poslije nekog vremena postane jako spor u kontaktiranju satelita i traženju ruta. I to je sve. Najpametnija investicija mog dragog u ovoj deceniji. Kunem se.


Neki dan sam ispred kuće našla po povratku iz škole veliki, lijepi prostor za parkiranje. Izmedju dva auta. U tri poteza sam već bila na parkingu, a kad sam otvorila vrata da vidim koliko sam udaljena od pločnika, dočeka me standing ovations. Bez zezanja, svako ko zna da parkira izmedju dvije prepreke u ovom regionu je apsolutni genije. Djedo (svježi osamdesotogodišnjak u pratnji neke bake,  po povratku sa plaže, sve sa kačketima na glavama i ležaljkama za plaži pod rukama) mi se divio: I wish I could park half as good as you. Ovdje ako nema parkinga na koji se može elegantno ući i povući ručna mnogi se jednostavno dovezu do garaža za parkiranje, jer ne znaju i ne žele da znaju da parkiraju izmedju dvije prepreke.

Mene je borba u Berlinu za parking dobro očvrsnula. Nakon samo nekoliko mjeseci provlačiš auto kroz iglene uši da bi ga ugurala u prostor otrpilike dugačak kao sopstveni auto. Pa malo naguziš onog iza, pa malo tukneš onog naprijed -  dok niko ne gleda, i hop eto te parkirane. U Engleskoj je (kao i u ostatku Evrope koja nije analno orjentisana kao Njemačka) dozvoljeno parkirati i u pravcu vožnje a i u suprotnom. Auta mogu da se ostave tako da se ljube prednim stranama ili da se guze zadnjim trapom. To mi je pravo gušt. U Berlinu sam redovno zbog ovakvih prekršaja, parkiranja auta u pravcu suprotnom od vožnje, dobijala kaznu. I nervirala se, bezveze.

Još mi je nešto u vezi sa vožnjom i vozačima ovdje palo u oči. I to jako simpatičnih. Recimo da svako svoj auto sa kantom vode i spužvom riba i pere na ulicu ispred svojih vrata. U Njemačkoj, barem u Berlinu, n-e-z-a-m-i-s-l-i-v-o. Kazne za zagadjivanje odvodnih kanala su prevelike. Zato je ovdje užasno teško naći benzinsku sa automatskom perionicom. Tek poslije ozbiljnog istraživanja po internetu skontali smo kako da rješimo problem od galebova usranog auta tako da ne vidiš više auto... Ili platiš 20 funti i dodje student i ulicka ti auto spolja i iznutra. Da, sa kantom vode i spužvom i ručnim usisivačem.

Jarane, de!

O meni

Engleski kurioziteti
Jezičke začkoljice

Prozori i store

Misteriozne adrese

Toplo - hladno

Morbidne reklame

Fish & Chips

Šta volim ovdje

Majstori su bogovi

Kako mi je voziti na lijevoj strani

Ko to mene zove

Pazi auto!

Šta Englezi voze

Šta Madonna ima s teletinom

No smoking here

Čik ti otvori račun u banci

Radni rituali pred Božić

Hura snijeg!

Mali
Učimo uzbrdo

Oproštaj

Bez tate u Berlinu

Ćao vrtiću u Berlinu

Homesick

Potty training

U robnoj kući igračaka

Vrtić u Dorsetu

Vrtić ili posao?

Neću vrtić

Pripreme za školu

Prvi školski dan

Mala tiranija

Škola je za male

Prvi roditeljski

Prvi put u kinu

Jako skroz...

Čita se

Čita se II

Škola je za velike

Ovčica

Što nema Djeda Mraza

Me the best

Nova godina

Moj prvi party

Where the Wild Things Are

Prva ljubav

Easter Bunny

-------------------------------

Jede i spava:



Slobodne aktivnosti
Stonehedge

Atlantik

Dorset

Ljeto u Dorsetu

No-no hotel u Londonu

Vozić

Kanari u Dorsetu

Vikend u planu





Preporuke
Berlin

Dorset

Bournemouth

Tuzla



Meni dobri:


Rahatli

Brits in Bosnia

Newyorčanka

Kućanica u Japanu

Zvrk

Good morning Vietnam

melrose

uSvijetu

Bosanski lonac

magnolija

Mala moja al je paranoja



Volim isto:


New Yorker, Short Story - sedmično nova kratka priča

MultiCult2.0 internet radio




online








Brojim
124738

Powered by Blogger.ba