Jarane, de!

.

28.11.2009.

Priče za laku noć - I´m unstoppable!

Počesto čujemo da je sinak nezaustavljiv, a to sigurno nije čuo od nas.  Paše uz  "čitalačku"  istrajnost.

Negdje oko druge godine Zeno se pčeo interesovati za nešto više pričenaravno uz slike. Dugo vremena nam je hit br. 1 bila ilustrovana knjiga (slikovnica) sa tri priče: "Tiger und Bär" u Janosch ediciji (postoji i istoimeni film, njemačka produkcija, njega toplo preporučujemo za malene u ovom uzrastu, tigru je glas posudio Til Schweiger). Još uvijek joj se rado vraćamo, Zeno zna napamet velike dijelove. Dio je igre da kad jedan od junaka progovara, ja zašutim, a Zeno visokim ili hrapavim glasom (jal tigar, jal medo) govori njihov  tekst.

Od slikovnica na našem jeziku (imamo poveliku kolekciju starih klasika, al te slabo pale u ovoj generaciji) posebno mjesto zauzimaju dvije: Ježeva kućica Branka Ćopića i Čudnovate zgode šegrta Hlapića (hvala za obje Sanji iz Zagreba). Prva je klasika,  Ćopić je bio inspirisan Titovim sudbonosnim NE Staljinu, saznadoh nedavno, a laka je za čitati. Dozvoljava mnogo bečenja kroz glasove životinja (lija, medo...)  A igranje uloga je uvijek gušt za djecu. I ova basna je napisana u stihu (rimuje se) pa je dijete lako pamti, uskače ako napravite pauzu pred riječi lije ili mede... A prelijepa je priča o ježeku koji više od svega voli svoj skromni, topli dom.

Druga  slikovnica sa Hlapićem zahtijeva malo više improvizacije. Mnogo je nakaradno sročena na novohrvatskom (koji uzgred tako garant niko ne govori u stvarnom životu!!!). Zahtijeva malo truda od velikog čitača - potrebno je prepričavati  jer nakaradne rečenične sklopove ne mogu da skontaju ni velike ni male uši.  Nama su se svidjele ilustracije a i priča ( jednom prepričana) je jako zgodna. I prilično duga... Na njoj smo učili da se na kraju odlomka može napraviti pauza. I čitanje nastaviti sljedeće večeri. Što je jako važan korak u gradjenju strpljenja kod malih.

Nekako slikovnice koje sam ja voljela kao dijete nikako ne pašu  Zenu.  Palčić, recimo, je grozomorna priča koju sam s knedlom u grlu pokušavala da svarim sa trogodišnjim dječakom. Gledao me nijemo velikim očima, da je bio nešto stariji vjerovatno bi postavio pitanje koje je i mene mučilo: kako roditelji, ma koliko bili siromašni, mogu odvesti u šumu djecu i tamo ih ostaviti?  I to  tri puta zaredom. Isto je sa Ivicom i Maricom. Crvenkapica (barem ova naša) ima jezive ilustracije, a dio o klopanju bake i male i rasparanju vukovog trbuha nisam znala da prodam kao nešto uzbudljivo... Ali je zato Ružno pače i dalje prijemčivo  i meni jedna od najdražih. Mada kod dječaka ne pije vode više od jednom...
 
Najljepša uspomena koju smo donijeli iz Tuzle je ipak Prvarica Šime Ešića, sa ilustracijama Ljiljane Manzalović i Mihaila Pisanjuka. Premda bezobrano skupa u odnosu na bh prosječna primanja ali nisu li to sve knjige u BH knjižarama? Prvi spomenar je provjereno jedan najljepših poklona koji se mogu ponijeti na babine. Mi ga sami sebi darovali i nismo se pokajali. Uz stihove Ešića i maštovite ilustracije super je lako ovjekovječiti uspomene iz prvih godina.

Roditelji su tu da pripomognu sa upisima važnih momenata: kad je rodjeno, ko su mu najbliži u srodstvu (mama, tata, seke, brace, bake, nane i dede)...
"Svima si važan, svima si glavni,
utrkuju se - to su te cake:
jedan je tata i jedna mama,
a dva su djeda i dvije bake!"
(plus mjesto za fotografije istih)

... pa onda prvi drugari, prve riječi, prvi crteži, najdraže igračke i još mnogo, mnogo sitnica koje bi inače bile prepuštene zaboravu.

  Kad je kompletirana, Prvarica je prelijep podsjetnik na početak životne avanture. Ne samo za malene  i glavne junake ove slikovnice nego i za bliže srodnike. Već sad uživam u ushićenju  da bi se Prvarica mogla naći u rukama već odraslog glavnog lika. Možda za 18. rodjendan, izvučena iz neke kutije sa ostalim uspomenama koje mu roditelji stave na rasploganje na taj vrlo važan dan... Priceless.



Jarane, de!

O meni

Engleski kurioziteti
Jezičke začkoljice

Prozori i store

Misteriozne adrese

Toplo - hladno

Morbidne reklame

Fish & Chips

Šta volim ovdje

Majstori su bogovi

Kako mi je voziti na lijevoj strani

Ko to mene zove

Pazi auto!

Šta Englezi voze

Šta Madonna ima s teletinom

No smoking here

Čik ti otvori račun u banci

Radni rituali pred Božić

Hura snijeg!

Mali
Učimo uzbrdo

Oproštaj

Bez tate u Berlinu

Ćao vrtiću u Berlinu

Homesick

Potty training

U robnoj kući igračaka

Vrtić u Dorsetu

Vrtić ili posao?

Neću vrtić

Pripreme za školu

Prvi školski dan

Mala tiranija

Škola je za male

Prvi roditeljski

Prvi put u kinu

Jako skroz...

Čita se

Čita se II

Škola je za velike

Ovčica

Što nema Djeda Mraza

Me the best

Nova godina

Moj prvi party

Where the Wild Things Are

Prva ljubav

Easter Bunny

-------------------------------

Jede i spava:



Slobodne aktivnosti
Stonehedge

Atlantik

Dorset

Ljeto u Dorsetu

No-no hotel u Londonu

Vozić

Kanari u Dorsetu

Vikend u planu





Preporuke
Berlin

Dorset

Bournemouth

Tuzla



Meni dobri:


Rahatli

Brits in Bosnia

Newyorčanka

Kućanica u Japanu

Zvrk

Good morning Vietnam

melrose

uSvijetu

Bosanski lonac

magnolija

Mala moja al je paranoja



Volim isto:


New Yorker, Short Story - sedmično nova kratka priča

MultiCult2.0 internet radio




online








Brojim
124738

Powered by Blogger.ba