Jarane, de!

.

07.12.2009.

Houston, we have a problem

Vrijeme je za ozbiljan razgovor. Roditeljski. Šta ćemo sa Djeda Mrazom? Moja bolja polovina se cijepa od smijeha. Nismo dosad imali potrebu da razmišljamo o tome, al sad je krajnje vrijeme. Dijete nam ne vjeruje u Djeda Mraza. Od samog početka. I to je do nas. Prvi put kad je tata obukao crveni kaput sa bijelo obrubljenom kapuljačom Zeno je ugledavši ga ciknuo: "Tataaaa!" Onako u stilu, e baš si šega.

Nismo se potom više trudili da lažemo kako ima Dedo što živi na sjeveru i svake godine, pred kraj iste sjede u svoje sanke i razvozi poklone djeci koja su bila dobra. Sjećam se reakcije mog nećaka na Djeda Mraza. Hm, rekao je, bio je dobar, samo je nosio iste cipele kao tetak T.  Moja seka se našla u nebranom groždju. U laži su kratke noge, smijali se mi, ne treba djeci lagati. A sada, pošto nam podmladak krenuo u školu, bukvalno strepimo da će nas napasti roditelji čija djeca (još!!) vjeruju u Djeda Mraza. Jer će im Zeno sasvim sigurno prije ili poslije šuknuti da ga nema i da im roditelji podvaljuju g++no za čokoladu.

Nismo našli nikakav kompromis. Kako da korigujemo ovaj propust? Ušutimo se kad profićukne neki Djeda Mraz u reklamama. Koje naš sin gleda razgoračenim očima. Ponekad prokomentariše: Ja ću da si kupim ovo. Misleći na igračku koju Dedo reklamira. Ne kaže: meni će Djeda Mraz donijeti ovo...

Ko još misli na Djeda Mraza u avgustu? Organizovani i informisani roditelji. Kao kolega mog dragog. On je još ljetos, jer tad se još može dobiti slobodan termin,  zakazao sastanak za svoju djecu sa Djeda Mrazom u londonskom Harrodsu (navodno most famous robna kuća na svijetu, hmm,  vlasnik je babo rahmetli Dodija Al Fayeda, pa se jedno od odjeljenje, pomalo perverzno za moj ukus, zove Sjećanja na Dianu i Dodija).

Još uvijek ne znamo da li smo skroz propustili da vidimo  Emerald grad i atmosferu iz Čarobnjaka iz Oza u Harrodsu.  Harrods sa Warner Brothers slavi sedamdesetogodišnjicu gore pomenutog filma. Mi odlučili, kako nam nije mnogo stalo da sretnemo Mr. Santa Clause lično, da ćemo otići da bacimo pogled . U nadi da su još tamo i kulise iz Čarobnjaka iz Oza! Nabavićemo film, prije svega. Napravit kod kuće kino sa kokicama. A sljedećeg dana, da izbjegnemo gužvu, ćemo se napraviti na bolestan i nećemo u školicu nego u  tradicionalni Christmas Shopping. U London. Nemojte odati tajnu... Please.


P.S. za slučaj da smo u zabludi i da SC postoji, mi smo dobro začepili dimnjak od kamina...



Jarane, de!

O meni

Engleski kurioziteti
Jezičke začkoljice

Prozori i store

Misteriozne adrese

Toplo - hladno

Morbidne reklame

Fish & Chips

Šta volim ovdje

Majstori su bogovi

Kako mi je voziti na lijevoj strani

Ko to mene zove

Pazi auto!

Šta Englezi voze

Šta Madonna ima s teletinom

No smoking here

Čik ti otvori račun u banci

Radni rituali pred Božić

Hura snijeg!

Mali
Učimo uzbrdo

Oproštaj

Bez tate u Berlinu

Ćao vrtiću u Berlinu

Homesick

Potty training

U robnoj kući igračaka

Vrtić u Dorsetu

Vrtić ili posao?

Neću vrtić

Pripreme za školu

Prvi školski dan

Mala tiranija

Škola je za male

Prvi roditeljski

Prvi put u kinu

Jako skroz...

Čita se

Čita se II

Škola je za velike

Ovčica

Što nema Djeda Mraza

Me the best

Nova godina

Moj prvi party

Where the Wild Things Are

Prva ljubav

Easter Bunny

-------------------------------

Jede i spava:



Slobodne aktivnosti
Stonehedge

Atlantik

Dorset

Ljeto u Dorsetu

No-no hotel u Londonu

Vozić

Kanari u Dorsetu

Vikend u planu





Preporuke
Berlin

Dorset

Bournemouth

Tuzla



Meni dobri:


Rahatli

Brits in Bosnia

Newyorčanka

Kućanica u Japanu

Zvrk

Good morning Vietnam

melrose

uSvijetu

Bosanski lonac

magnolija

Mala moja al je paranoja



Volim isto:


New Yorker, Short Story - sedmično nova kratka priča

MultiCult2.0 internet radio




online








Brojim
124738

Powered by Blogger.ba