Jarane, de!

.

06.03.2010.

Max in a wolf´s suit

U pretprošli petak smo saznali da dijete u četvrtak treba da se pojavi obučen kao omiljeni mu junak iz knjige. Jer je tog dana, 4. marta bio Svjetski dan knjige.

Mama je onda surfala duboko u noć i tražila odijelo za sineka. Mama obično uzima (pre)ozbiljno sve domaće zadatke. U obzir su dolazila dva lika, jer mi se ne zezamo s takvim stvarima.

Tigar iz Janoschevog Tiger und Baer i Max iz Sendakovog Where the Wild Things Are. Tigar je otpao jer pošto niko za njega nije čuo u UK, pa em nema ni odijelceta za kupiti, em dijete u žuto-crnom tigrastom kostimu niko ne bi mogao svrstati u bilo koju ovdje poznatu knjigu.

A Max in a wolfs suit ima u USA i tamo je jedan kostim rasprodan a drugi koji smo vidjeli ovdje  je em preskup, em ne šalju u Evropu. Onda se mama pravo zapalila za Maxov outfit, naročito kad je vidjela kako je neka druga mama taj problem rješila sama.

Tako je i Zenova odlučila da će ga svojeručno napraviti. Subotu je lijetala vascijeli dan po Dorsetu da nađe neki sewing pattern, odnosno šnit (nakon što je nabavila materijal, makaze, šivaću mašinu i ostale džidže bodže).

Pala s nogu, ali nigdje nije našla. Na rubu plača došla kući i tužno gledala mašinu i milovala  fleece. Onda je uveče babo (life saver) iz interneta izvadio šnit za overall i printao ga na papiru A4 formata. Mission impossible je sve više ličila na mission almost completed.

Nedjelju prijepodne lijepila papire da bi dobila šnit. Nedjelju popodne i sve večeri iza toga zaključno sa srijedom mama je pjevala „Sjedila sam za mašinom, šila sam“... I stvarno sam šila (mala napomena, ja stvarno nemam pojma o šivanju).

Da akcija dobije malo više na drami u nedjelju ujutro je Zenova baka najavila da dolazi u posjetu u utorak. Baka spada u kategoriju cleaning freak (ili po naški fata prašinu u zraku prije nego padne na namještaj) a naš stan je bio ground zero. Svuda bijelo paperje od sječenog fleeca. Pošto mi je sasvim jasno da ni za deset dana unaprijed najavljenog dolaska i neprekidnog čišćenja po stanu ne mogu postići standard naše bake, a o pohvalama nema ni govora, donijela sam čvrstu odluku. Zenov kostim je prioritet, stan i baka, let it go!

Na prvoj probi kostima, svi smo bili očajni, jer mama ne samo da ne zna da šije, nego ne zna ni da čita šnitove. Kostim je bio (iako na mustri stoji 5-6 godina) jedno šest brojeva veći, tur je visio do zemlje, a Zena smo tražili lupom u brdu fleeca da se ne uguši.

Rasparaj, smanjuj, improvizuj. Dodaji, oduzimaj, obrađuj. I rezultatom smo svi, čak i baka koja je udarila zadnji šlif odijelcetu šivanjem skrivenih dugmića, jako zadovoljni.











Jarane, de!

O meni

Engleski kurioziteti
Jezičke začkoljice

Prozori i store

Misteriozne adrese

Toplo - hladno

Morbidne reklame

Fish & Chips

Šta volim ovdje

Majstori su bogovi

Kako mi je voziti na lijevoj strani

Ko to mene zove

Pazi auto!

Šta Englezi voze

Šta Madonna ima s teletinom

No smoking here

Čik ti otvori račun u banci

Radni rituali pred Božić

Hura snijeg!

Mali
Učimo uzbrdo

Oproštaj

Bez tate u Berlinu

Ćao vrtiću u Berlinu

Homesick

Potty training

U robnoj kući igračaka

Vrtić u Dorsetu

Vrtić ili posao?

Neću vrtić

Pripreme za školu

Prvi školski dan

Mala tiranija

Škola je za male

Prvi roditeljski

Prvi put u kinu

Jako skroz...

Čita se

Čita se II

Škola je za velike

Ovčica

Što nema Djeda Mraza

Me the best

Nova godina

Moj prvi party

Where the Wild Things Are

Prva ljubav

Easter Bunny

-------------------------------

Jede i spava:



Slobodne aktivnosti
Stonehedge

Atlantik

Dorset

Ljeto u Dorsetu

No-no hotel u Londonu

Vozić

Kanari u Dorsetu

Vikend u planu





Preporuke
Berlin

Dorset

Bournemouth

Tuzla



Meni dobri:


Rahatli

Brits in Bosnia

Newyorčanka

Kućanica u Japanu

Zvrk

Good morning Vietnam

melrose

uSvijetu

Bosanski lonac

magnolija

Mala moja al je paranoja



Volim isto:


New Yorker, Short Story - sedmično nova kratka priča

MultiCult2.0 internet radio




online








Brojim
124739

Powered by Blogger.ba