Jarane, de!

.

27.03.2010.

Prva ljubav

Moje dijete kao i svaki četverogodišnji muškić (pretpostavljam) je u fazi negiranja i ignorisanja djevojčica. Ja bila ubjedjenja u ovu univerzalnu teoriju do prije neki dan. Poslije prvog pitanja "Je li ti bilo lijepo u školici?" dolazi "S kim si se igrao?"
 I tu naravno slušam samo imena dječaka: Kaspar, Klejdi, Maks i sl. Na početku sam pitala "A djevojčice?" pa sam odustala jer je to izazivalo kategorično bljak, one pojma nemaju ko je Ben 10, neće da se igraju, samo ćučure medju sobom.  Čak mi je iz vedra neba dok je sjedio kao mali buda u sjedalici u autu  izvalio "Dont trust the girls".

Prihvatila sam da je to tabu tema i da se to ne pita. Neko vrijeme sam zbog jedne  izjave da je Naomi "nice" mislila "aha, tu bi moglo da bude nešto", ali pošto se Naomi (a slatka je pravo) nije ugnijezdila u Zenov rječnik, shvatila sam da je to faza u kojoj djevojčice ne igraju ama baš nikakvu ulogu i ne mogu da konkurišu jer ne vole borbene i hajkačke igre.

Sve do neko veče. Poslije svih rituala pred spavanje, čitanja i pričanja, ugasili mi svjetlo. Mama željno vreba trenutak kad će maksum da zaspe da se iskrade na prstima i odgleda neku downloadovanu jeftinu američku seriju ( imam da priznam, žrtva sam nekad preziranog klišea - domaćica i njeni petparački romani, da mi je neko pričao, rekala bih mu, ala laže, ali eto , hem,  to mi pilula za spavanje). Prenu me njegov zabrinuti glasić. "Mama?" "Molim." "Meni se svidja Roksana. Ali... Njoj se svidja Kaspar." Muk. Potpuna zatečena rovarila sam po mozgu šta bi mogla reći na ovo. A onda buncam nešto "To je baš lijepo. Znaš, djevojčice nekad ne pokazuju ko ima se sve svidja. Možda se i ti njoj svidjaš." Uzdah olakšanja. "Igrala se danas sa mnom. She is really nice." I zaspa.

Dugo sam dumala o ovom ljubavnom trouglu. Duša boli. Kaspar mu najbolji jaran. Jasno da mu se svidja ono što se jaranu svidja. Ali mi kao majci kojoj se bude svi refleksi zaštite, kao i njemu samom zaljubljenom, nije lako.

Tako sam konačno došla i do istine, zašto se Zeno, kako mi reče učiteljica čudno ponašao zadnjih dana. "He is not himself." riječi su gospodične učiteljice i da je cijele dane tužan i zabrinut. Kod kuće se od toga nije ništa primjećivalo. Ja malo zatečena i naravno prepuna griže savjesti mislim da to ima veze sa mnom. Primjetila sam da u autu kad bi se približavali školi zadnjih dana uvijek se žalio da mu se povraća. Pa bih ja vozila brzinom puža i držala otvoren prozor na njegovoj strani da dobije čistog zraka.

Rastanci bi bili opet sasvim opušteni i veseli. Činilo mi se čak da se raduje više nego inače ulasku u učionicu. Učiteljici sam rekla da mislim da je to njegova reakcija na promjene u našoj maloj familiji. Ja počela da radim i mada sam uvijek u isto vrijeme tu da ga pokupim vjerovatno sam nekako drugačija i da  u školi on to pokušava da artikuliše. Ali da je slomljeno srce u pitanju, ma nije mi bilo ni u peti!

Neko jutro, poslije otkrivne tajne, čekamo da otvore vrata škole,  Zeno traži moju ruku. Neobično, on uvijek pred ulazom započne hajku (hajmo ganje) sa svom djecom koju zatekne. Napolju je trčanje dozvoljeno, ali u školi su već trenirani da nema trke i to je zadnja prilika da se jurcaju oko nogu krmeljivih roditelja, dječijih kolica, scootera, bicikala i ostalih rekvizita koji se tu zateknu. Nerijetko se i otplače.

Kužim ovo jutro (Zeno miran kao ovca) da je malo od nas Roksana sa svojom mamom. Zeno je kibicuje ispod oka, a lijepi se za moje skute. Dolazi Kaspar sa mamom. A ja zbrajam dva i dva:  Kasparova i Roksanina mama su zemljakinje (Poljkinje) plus ili komšinice ili haverice, ali prije svega mahaluše koje sa petogodišnjom djecom provodadžišu. Hajmo kono bona biti prije!

Roksana potom uzima Kaspara za rukicu i vodi ga unutra. Mamice se kikoću.  Roksana upućuje Zenu prefrigan pogled a meni se ote jedno poglasno "Aaaaah".  Kako me Roksanina mama gleda sa kesom br. 5 koji vjerovatno treba da znači  "Zar nisu slatki?" dodajem "Cuuute" a mislim "Ma, rospijo mala, moje si dijete našla!".

Na ovom mjestu dodajem sjećanje. Na godišnji odmor prije šest sa sestrom i njenim tada četverogodišnjim malcem u Turskoj. Malenom se isto dopala jedna curica, prelijepa, samouvjerena, starmala i sa stavom "vrtim te oko malog prsta jer mi se to svidja". Moja šveki prvim instinktom majke je skontala opasnost i otvoreno počela puštati mrzove na malenu. Ja sam se valjala od šege i umirivala je. "Hej, nisi valjda ozbiljna?" - ja. Ona - "Ma ne svidja mi se i tačka, ne zamišljam takvu curicu uz mog sina." Ja - "To su klinci, povuci kandže. Neće mu ništa biti i sve će se završiti za deset dana." Pomalo se i ljutnula moja seka na mene da je nisam razumjela u toj situaciji. A ja tek sad znam zašto! "Najbolje" savjete o djeci stvarno imaju oni koji svoje djece još nemaju. A kad se za izvjesno vrijeme nadju u sličnoj situaciji,  skontaju kako je bilo lako (i potpuno neprimjereno)  tudjim k... gloginje mlatiti ;-)

Al da se vratim našem gloginju.

Pošto mi je Zeno saopštio svoje jade u posebnom trenutku i posebnim glasom ja sam to primila kao čast da smijem da učestvujem u njegovoj tajni. I stavila sebi rajsferšlus na usta. Podijelila sam je sa Zenovim tatom, naravno, ali i njemu prišila rasfejršlus i rekla da čeka da mu se sinek povjeri (što je Zeno već za dva dana i učinio!). Big dad se smijao na novost i rekao da je i on već u vrtiću imao prvu ljubav. Moja je došla nešto kasnije, sa polaskom u školu. I mi smo to zvali simpatija.

Učiteljici, a ni bilo kojoj drugoj mami, ma ni svojim najboljim prijateljicama, nisam spominjala jade mladog Wertera. A valjda sam i ovdje manja izdajica ako priznam da mu interesuju slična iskustva majki suočenih sa prvim ljubavnim jadima djece. Do čitanja.

Jarane, de!

O meni

Engleski kurioziteti
Jezičke začkoljice

Prozori i store

Misteriozne adrese

Toplo - hladno

Morbidne reklame

Fish & Chips

Šta volim ovdje

Majstori su bogovi

Kako mi je voziti na lijevoj strani

Ko to mene zove

Pazi auto!

Šta Englezi voze

Šta Madonna ima s teletinom

No smoking here

Čik ti otvori račun u banci

Radni rituali pred Božić

Hura snijeg!

Mali
Učimo uzbrdo

Oproštaj

Bez tate u Berlinu

Ćao vrtiću u Berlinu

Homesick

Potty training

U robnoj kući igračaka

Vrtić u Dorsetu

Vrtić ili posao?

Neću vrtić

Pripreme za školu

Prvi školski dan

Mala tiranija

Škola je za male

Prvi roditeljski

Prvi put u kinu

Jako skroz...

Čita se

Čita se II

Škola je za velike

Ovčica

Što nema Djeda Mraza

Me the best

Nova godina

Moj prvi party

Where the Wild Things Are

Prva ljubav

Easter Bunny

-------------------------------

Jede i spava:



Slobodne aktivnosti
Stonehedge

Atlantik

Dorset

Ljeto u Dorsetu

No-no hotel u Londonu

Vozić

Kanari u Dorsetu

Vikend u planu





Preporuke
Berlin

Dorset

Bournemouth

Tuzla



Meni dobri:


Rahatli

Brits in Bosnia

Newyorčanka

Kućanica u Japanu

Zvrk

Good morning Vietnam

melrose

uSvijetu

Bosanski lonac

magnolija

Mala moja al je paranoja



Volim isto:


New Yorker, Short Story - sedmično nova kratka priča

MultiCult2.0 internet radio




online








Brojim
124740

Powered by Blogger.ba