Jarane, de!

.

02.04.2010.

Pozdrav proljeću

U zadnji petak je Zeno bio bolestan. Time smo pisamce od školice dobili tek u ponedjeljak. Kaže: organizuju takmičenje, svako dijete treba da donese easter bonnet i bla, bla uputstvo na papiru A4 formata. Ja sam samo uzdahnula i pomislila: evo opet domaćeg za mamu. Crknuta kao svakog ponedjeljka gurnula sam pismo u košaricu za školske obavjesti i zaboravila. Ma ne mora da bude, kakav uskrsni belaj, ne znam gdje mi je glava, dosta da ćemo farbati jaja. I moja je mati to morala raditi za mene jer bih ja svaki put plakala da druga djeca iz komšiluka imaju šarena jaja, a ja ne.

U utorak prije spavanja mi je sinulo da je nešto pisalo da treba da donesu najkasnije u srijedu. Tačno u ponoć kao prava vještica sam prvo surfala da vidim šta im je elem taj easter bonnet. I svidjelo mi se! Kao i svaki drugi paganski običaj koji se uvukao medju releigiozne praznike. Elem su to šareni šeširići sa uskršnjim motivima (jaja, zeke, proljetno cvijeće) i  u suštini je dječiji pozdrav proljeću. Navodno donosi i sreću i lijepo ljeto.

Onda zadnjim atomima snage iskopam sa vrha ormara šešir kojeg je vjetar ljetos bacio u more pa skupio i isherio jer je od papira. Iskružim par šarenih papira u obliku cvijetaka, trave i slame, nadjem uši koje je Zeno svojeručno tog dana napravio u školi i sve sa bojicama, makazama i ljepilom ostavim na sto. Jutarnje iznenadjenje za Zena. Trud se isplatio. Obradovao se nemalo da smo uz doručak zajedno i za pola sata napravili njegov šešir. I ponosno ga odnio do učiteljice. Učiteljica ga pohvalila za originalan šešir, čak dvaput, ruže su mu rasle bukvalno iz ušiju od te javne pohvale...

Šešir nije preživio traženje jaja po školskom dvorištu, vraćen je kući u komadima. Drago mi je da sam ga slikala prije polaska u školu. Ne znam ko je pobjedio, al sam u pripremnom razredu (a učestvovala je čitava škola) vidjela pravo dobrih i originalnih  ukrasa za glavu. Nažalost nisam imala kameru sa sobom.  Ni na jednom šeširiću se naravno nije vidjelo da je četverogodišnje dijete stvarno i učestvovalo u tom "projektu". Ma kakvi, nisu ni ovdje roditeljke nimalo kompetitivne;-) Valjda zato je Zeno tako za ovo skromno djelo i javno pohvaljen od učiteljice.

 Do čitanja.







Jarane, de!

O meni

Engleski kurioziteti
Jezičke začkoljice

Prozori i store

Misteriozne adrese

Toplo - hladno

Morbidne reklame

Fish & Chips

Šta volim ovdje

Majstori su bogovi

Kako mi je voziti na lijevoj strani

Ko to mene zove

Pazi auto!

Šta Englezi voze

Šta Madonna ima s teletinom

No smoking here

Čik ti otvori račun u banci

Radni rituali pred Božić

Hura snijeg!

Mali
Učimo uzbrdo

Oproštaj

Bez tate u Berlinu

Ćao vrtiću u Berlinu

Homesick

Potty training

U robnoj kući igračaka

Vrtić u Dorsetu

Vrtić ili posao?

Neću vrtić

Pripreme za školu

Prvi školski dan

Mala tiranija

Škola je za male

Prvi roditeljski

Prvi put u kinu

Jako skroz...

Čita se

Čita se II

Škola je za velike

Ovčica

Što nema Djeda Mraza

Me the best

Nova godina

Moj prvi party

Where the Wild Things Are

Prva ljubav

Easter Bunny

-------------------------------

Jede i spava:



Slobodne aktivnosti
Stonehedge

Atlantik

Dorset

Ljeto u Dorsetu

No-no hotel u Londonu

Vozić

Kanari u Dorsetu

Vikend u planu





Preporuke
Berlin

Dorset

Bournemouth

Tuzla



Meni dobri:


Rahatli

Brits in Bosnia

Newyorčanka

Kućanica u Japanu

Zvrk

Good morning Vietnam

melrose

uSvijetu

Bosanski lonac

magnolija

Mala moja al je paranoja



Volim isto:


New Yorker, Short Story - sedmično nova kratka priča

MultiCult2.0 internet radio




online








Brojim
124738

Powered by Blogger.ba